MIJA ALEKSIĆ – BITI GLUMAC
Srpski kulturni centar, 16. srpnja u 21:00
Autor izložbe: Boban Stefanović
Glumačke zapovijedi Mije Aleksića:
Uvijek počinji sve ispočetka!
Smiješno je ono što je istinito!
Ne forsiraj ulogu nego je postupno osvajaj, ali sa strašću!
Daj sebi vremena odigrati suštinu!
Igraj estradu kao najvišu komediju!
Od smijeha do suza jedan je korak!
Voli publiku, ali joj se ne udvaraj!
Igraj za partnera, jer on igra za tebe!
Cijeni riječ, ali i šutnju!
Stotu predstavu igraj kao i prvu, ali bolje!
Milosav Mija Aleksić rođen je 26. rujna 1923. u Gornjoj Crnući, općina Gornji Milanovac (Srbija). Godine 1933. s obitelji seli u Kragujevac. U matičnu knjigu Srpskog narodnog pozorišta Okruga kragujevačkog upisan je 1943., a te je godine odigrao prvu ulogu u predstavi „Djevojačka kletva“. Godine 1949. prelazi u Narodno pozorište u Beogradu, a prva uloga u ovom kazalištu bila mu je stražar u „Hamletu“. Dvije godine kasnije, 1951., prelazi u Jugoslovensko dramsko pozorište, a u Narodno pozorište vraća se 1965. Igrao je i na scenama drugih kazališta (Atelje 212, Humorističko pozorište Beograd...).
Tijekom blistave karijere ostvario je niz značajnih uloga u kazalištu, filmu, na televiziji i radiju. Veliku popularnost stekao je u emisiji „Vesela večer“ Radio Beograda i televizijskim serijama „Servisna stanica“ i „Ogledalo građanina pokornog“. Filmski debi ostvario je 1950. godine u kratkometražnom filmu „Muha“ Branka Ćelovića. Igrao je u više od 50 filmova.
Za svoje glumačke bravure dobio je brojne nagrade i najviša društvena priznanja, među kojima su i nagrade Festivala jugoslavenskog filma u Puli 1960. i 1962. godine, posebna diploma festivala za ulogu u filmu „Drug predsjednik centarfor“ 1960. godine i Zlatna Arena za ulogu u filmu „Dr“ 1962. godine. Mija Aleksić preminuo je u Beogradu 12. ožujka 1995.
Izložba u povodu 90. godišnjice rođenja glumca Mije Aleksića (1923. ‒ 1995.) premijerno je predstavljena u rujnu 2013. godine u Gornjem Milanovcu, u Srbiji. Realizirao ju je Kulturni centar Gornji Milanovac u suradnji s obitelji Mije Aleksića, Narodnim pozorištem u Beogradu, Radio-televizijom Srbije, Jugoslovenskom kinotekom, Narodnim muzejom u Kragujevcu i Muzejom pozorišne umetnosti Srbije.
