Ocjenjivački sud
Ocjenjivački sud Hrvatskog programa:
Maurizio Braucci, rođen u Napulju 1966., talijanski je pisac novela i scenarist. Njegova prva knjiga „Il mare guasto“ prevedena je na francuski jezik (La mer détraquée, Metailie, 2000.). Kao scenarist pisao je za Mattea Garronea (Gomorra, 2008., Reality, 2012.), Abela Ferraru (Napoli, Napoli, Napoli, 2009., Pasolini, 2014.), Leonarda di Costanzu (Interval, 2012.), Giuseppea Gagliardija (Tatanka, 2010.) i Francesca Munzija (Mračne duše, 2014.). Njegov scenarij za film „Gomorra“ dobio je 2008. godine nagradu Europske filmske akademije za najbolji scenarij te nagradu Chicago International Film Festivala, a njegov scenarij za film „David di Donatello“ proglašen je najboljim 2009. godine. Živi u Napulju gdje promovira društvene projekte za mlade koji žive u nepovoljnim životnim uvjetima.
Bernd Buder, rođen je 1964. godine u Berlinu (Zapadni), gdje je i studirao političke znanosti na Freie Universitätu. Od 1996. do 2005. godine bio je programski direktor berlinskog art-kino filma Berliner Filmkunsthaus Babylon. Radi kao savjetnik na nekoliko filmskih festivala, među kojima je i Odjel za Forum na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu te Cinedays u Skoplju. Od 2011. do 2014. godine bio je direktor East-West koprodukcijskog sajma Connecting Cottbus. Ravnatelj je Filmskog festivala u Cottbusu od 2013. godine. Djeluje i kao moderator i filmski novinar.
Zlatko Burić, rođen u Osijeku 1953., kazališni je i filmski glumac, performer, glazbenik, autor kazališnih predstava. Jedan je od osnivača Kugla glumišta, najznačajnije multimedijalne grupe na alternativnoj sceni ex-Jugoslavije. Od sredine 1980-ih živi i radi u Kopenhagenu. Godine 1996. snimio je film „Pusher“ u režiji Nicolasa Windinga Refna. Za ulogu u tom filmu dobio je Bodila, najvažniju dansku nagradu za glumu, a za ulogu u trilogiji Nicolasa Windinga Refna „Pusher“, „Pusher II ‒ With blood on my hands“ (1997.) i „Pusher III ‒ I'm the Angel of Death“ (2005.) dobio je nagradu za najbolju interpretaciju na talijanskom festivalu Noir Coymayer. Glumio je i u filmovima „Bleeder“ (1999.) Nicolasa Windinga Refna, „Dirty Pretty Things” Stephena Frearsa (2002.), holivudskom hitu „2012.” Rolanda Emmericha (2009.), filmu „Kosac“ Zvonimira Jurića te u velikom broju TV serija. Kazališne uloge ostvario je, uz ostalo, u Kraljevskom danskom kazalištu i Teatru Republique. Godine 1993. osnovao je u Danskoj T.I.G. (Telepatska internacionalna grupa), multimedijalnu grupu u kojoj djeluje kao autor, pjevač i performer. Sudjelovao je u brojnim neovisnim produkcijama i surađivao s velikim brojem europskih umjetnika.
Srđan Kurpjel M.P.S.E., rođen u Sarajevu 1971., majstor je tona koji je više od 10 godina surađivao s Goranom Bregovićem kao orkestrator te kao aranžer na igranim filmovima „Underground“ (1995.), „Arizona Dream“ (1993.) i mnogim drugim. Stalno surađuje s producentima i redateljima Igorom Nolom, Mikeom Downeyjem, Rajkom Grlićem, Pjerom Žalicom, a suradnik je i Gabriellea Salvatorea, Paola Sorrentina, Ridleyja Scotta… Međunarodnu karijeru ostvario je 2002. otvaranjem vlastite kompanije Zound u Londonu, Istanbulu, Bruxellesu, Dubrovniku i Sarajevu. Godine 2015. potpisao je kompletan ton i mix u filmovima „Elser“ Olivera Hirschbiegela, „Royal Night Out“ Juliana Jarrolda i „Eisenstein in Guanajuato“ Petera Greenawayja. Dobitnik je Posebne Zlatne Arene za ton 2010. godine za film Rajka Grlića „Neka ostane među nama“ i Porina 2008. za produkciju i aranžmane Nine Badrić.
Kristijan Milić, rođen u Zagrebu 1969., diplomirao je 2001. filmsku i TV režiju na ADU u Zagrebu. Od 2000. aktivno se bavi režijom glazbenih i reklamnih spotova. Njegov kratki igrani film „Sigurna kuća” (2002) dio je omnibusa „24 sata” čiji su redatelji na pulskom Festivalu osvojili nagradu Breza za najbolje debitante. Dobitnik je Zlatne Arene za režiju svog dugometražnog prvijenca „Živi i mrtvi” (2007). Njegov akcijski film Broj 55, snimljen prema istinitom događaju iz 1991., a u javnosti predstavljen i doživljen kao prvi pravi akcijski film o Domovinskom ratu, na 61. Pulskom filmskom festivalu osvojio je 8 Zlatnih arena, uključujući i najvažniju, Veliku zlatnu arenu za najbolji film. Osim filmova, reklama i spotova režirao je i TV serije: „Počivali u miru“, „Larin izbor“, „Najbolje godine“, „Hitna 94“ i „Ne daj se Nina“.
